Ikona digitalne pristupačnosti

Samostalnost djece

22.12.2021.

Samostalnost se može definirati kao stanje neke osobe kojoj nije potreban nitko drugi u obavljanju određenih radnji. Samostalna osoba ne ovisi o drugima ili ne želi ovisiti o drugima, što ne znači da joj drugi nisu potrebni ili da ih ne želi. 

Ono što svaki roditelj, ali i vrtić kao odgojno – obrazovna ustanova želi postići jest samostalno i samopouzdano dijete s razvijenim osjećajem za sigurnost, koje je spremno suočavati se s novim i različitim životnim situacijama.

S druge strane, odrasli ponekad umjesto djeteta obavljaju ono što bi dijete samo moglo učiniti, budući da se to njima čini kao jednostavnije i brže rješenje. Ovdje je potrebno postaviti pitanje - je li to ujedno i najefikasnije postupanje i uskraćuju li odrasli svojim postupcima “pomaganja” djetetu priliku za razvoj njegove samostalnosti i odgovornosti? 

“Sve što može, dijete i mora napraviti samo” M. Montessori

Jedna od alternativnih pedagoških koncepcija, koncepcija Marije Montessori, uvelike su promijenile način odgoja i obrazovanja te samo poimanje djeteta kao ljudskog bića koje ima svoje individualne potrebe, želje i stavove. U središtu Montessori pedagogije nalazi se dijete – tjelesno i duhovno biće koje će se, uz pravilne odgojne postupke odraslih, razviti u neovisnog i slobodnog čovjeka.

 

U skladu s time, važno je dopustiti djetetu da pokuša te da se pritom suoči i sa uspjehom i sa neuspjehom kao i frustracijama koje izaziva taj neuspjeh. Zadatak odraslih nije dijete “spasiti” od takvih frustracija već mu pomoći da bude ustrajno u započetoj aktivnosti i motivirati ga da aktivnost obavi do kraja. Potičući dijete da ustraje u oblačenju, svlačenju, samostalnom hranjenju, pospremanju igračaka i drugim radnjama (ovisno o njegovoj dobi, razvojnoj fazi te individualnim mogućnostima), kod djeteta  potičemo  i razvijamo koncentraciju i usmjerenost pažnje, što je važno i  dio je pripreme za buduće školovanje.

Nakon uloženog napora i nakon što je samo nešto napravilo, dijete će se osjećati kompetentnije i zadovoljnije, te će biti svjesno svoga uspjeha kojega neće doživljavati kao proizvod rada njegovih roditelja/odgojitelja/drugih odraslih. Upravo će mu ti osjećaji kompetencije i zadovoljstva uliti dodatno samopouzdanje i odvažnost te mu dati „vjetar u leđa“ da se upusti u nove kreativne poduhvate i aktivnosti.

 

NEKOLIKO SAVJETA ZA RODITELJE…

KAKO POTICATI SAMOSTALNOST DJETETA?

  • Poduprite djetetove pokušaje – kada ga frustrira nešto u čemu ne uspijeva, budite mu pomoć i podrška
  • Razlomite probleme – naučite dijete problem podijeliti na manje korake
  • Učite dijete rješavati probleme – potaknite ga da razmišlja što bi mogao učiniti kako bi riješio problem, umjesto da mu to vi kažete
  • Uredite uspjeh – pobrinite se da dijete doživi uspjeh dajući mu zadatak za koji ste sigurni da ga može uspješno riješiti, pogotovo nakon niza neuspjeha
  • Budite samostalan roditelj – dijete mora vidjeti i vaše uspjehe. Objasnite mu kako se nosite s izazovima i problemima
  • Ponudite mu ideje za nova rješenja – jedna vaša ideja može potaknuti niz njegovih prijedloga
  • Dozvolite mu da samostalno pokušava, ne činite sve umjesto njega
  • Potičite i pohvalite djetetove pokušaje da samo nešto napravi bez obzira na ishod
  • Pohvalite djetetove uspjehe, pronađite u čemu je dobro i pokažite zanimanje i pažnju
  • Pitajte dijete za mišljenje kada je u pitanju nešto što se odnosi na njega

Važno je naglasiti da se samostalnost i samopouzdanje razvijaju i kroz druženje s vršnjacima, stoga je važno naučiti dijete važnim društvenim vještinama dijeljenja, razmjenjivanja i poštivanja pravila kako bi druženje s drugom djecom bilo užitak, a ne sukob. 

I ZATO…

  • Pomozimo djetetu da vježba dijeliti s drugima – dijeljenje igračaka, slatkiša..; igranje igara koje potiču izmjenjivanje
  • Razriješimo nesuglasice – smirivanje situacije u kojoj se dijete svađa s prijateljem i poticanje na nastavak zajedničke igre.
  • Pokušajmo se ne naljutiti na dijete kada se svađa s drugom djecom – umjesto ljutnje pokažimo mu kako se može drugačije ponašati i izbjeći svađu.
  • Razgovarajmo s djetetom o iskustvima s vršnjacima – poslušajmo, ali i posavjetujmo ga ako je potrebno
  • Objasnimo djetetu praktične posljedice njegovog agresivnog ponašanja
  • Budimo jasni i dosljedni u svojim odgojnim porukama i postupcima
  • (Uvijek!) budimo primjer djetetu.

           

Držati dijete na krilu, maziti ga i paziti nisu jedini izrazi ljubavi. Voljeti dijete, po mišljenju mnogih stručnjaka znači kvalitetno ga pripremiti za život kako bi uspješno savladalo sve izazove koji se pred njega stavljaju.

Martina Klarić, odgojiteljica

 

Samostalnost se može definirati kao stanje neke osobe kojoj nije potreban nitko drugi u obavljanju određenih radnji. Samostalna osoba ne ovisi o drugima ili ne želi ovisiti o drugima, što ne znači da joj drugi nisu potrebni ili da ih ne želi. 

Ono što svaki roditelj, ali i vrtić kao odgojno – obrazovna ustanova želi postići jest samostalno i samopouzdano dijete s razvijenim osjećajem za sigurnost, koje je spremno suočavati se s novim i različitim životnim situacijama.

S druge strane, odrasli ponekad umjesto djeteta obavljaju ono što bi dijete samo moglo učiniti, budući da se to njima čini kao jednostavnije i brže rješenje. Ovdje je potrebno postaviti pitanje - je li to ujedno i najefikasnije postupanje i uskraćuju li odrasli svojim postupcima “pomaganja” djetetu priliku za razvoj njegove samostalnosti i odgovornosti? 

“Sve što može, dijete i mora napraviti samo” M. Montessori

Jedna od alternativnih pedagoških koncepcija, koncepcija Marije Montessori, uvelike su promijenile način odgoja i obrazovanja te samo poimanje djeteta kao ljudskog bića koje ima svoje individualne potrebe, želje i stavove. U središtu Montessori pedagogije nalazi se dijete – tjelesno i duhovno biće koje će se, uz pravilne odgojne postupke odraslih, razviti u neovisnog i slobodnog čovjeka.

 

U skladu s time, važno je dopustiti djetetu da pokuša te da se pritom suoči i sa uspjehom i sa neuspjehom kao i frustracijama koje izaziva taj neuspjeh. Zadatak odraslih nije dijete “spasiti” od takvih frustracija već mu pomoći da bude ustrajno u započetoj aktivnosti i motivirati ga da aktivnost obavi do kraja. Potičući dijete da ustraje u oblačenju, svlačenju, samostalnom hranjenju, pospremanju igračaka i drugim radnjama (ovisno o njegovoj dobi, razvojnoj fazi te individualnim mogućnostima), kod djeteta  potičemo  i razvijamo koncentraciju i usmjerenost pažnje, što je važno i  dio je pripreme za buduće školovanje.

Nakon uloženog napora i nakon što je samo nešto napravilo, dijete će se osjećati kompetentnije i zadovoljnije, te će biti svjesno svoga uspjeha kojega neće doživljavati kao proizvod rada njegovih roditelja/odgojitelja/drugih odraslih. Upravo će mu ti osjećaji kompetencije i zadovoljstva uliti dodatno samopouzdanje i odvažnost te mu dati „vjetar u leđa“ da se upusti u nove kreativne poduhvate i aktivnosti.

 

NEKOLIKO SAVJETA ZA RODITELJE…

KAKO POTICATI SAMOSTALNOST DJETETA?

  • Poduprite djetetove pokušaje – kada ga frustrira nešto u čemu ne uspijeva, budite mu pomoć i podrška
  • Razlomite probleme – naučite dijete problem podijeliti na manje korake
  • Učite dijete rješavati probleme – potaknite ga da razmišlja što bi mogao učiniti kako bi riješio problem, umjesto da mu to vi kažete
  • Uredite uspjeh – pobrinite se da dijete doživi uspjeh dajući mu zadatak za koji ste sigurni da ga može uspješno riješiti, pogotovo nakon niza neuspjeha
  • Budite samostalan roditelj – dijete mora vidjeti i vaše uspjehe. Objasnite mu kako se nosite s izazovima i problemima
  • Ponudite mu ideje za nova rješenja – jedna vaša ideja može potaknuti niz njegovih prijedloga
  • Dozvolite mu da samostalno pokušava, ne činite sve umjesto njega
  • Potičite i pohvalite djetetove pokušaje da samo nešto napravi bez obzira na ishod
  • Pohvalite djetetove uspjehe, pronađite u čemu je dobro i pokažite zanimanje i pažnju
  • Pitajte dijete za mišljenje kada je u pitanju nešto što se odnosi na njega

Važno je naglasiti da se samostalnost i samopouzdanje razvijaju i kroz druženje s vršnjacima, stoga je važno naučiti dijete važnim društvenim vještinama dijeljenja, razmjenjivanja i poštivanja pravila kako bi druženje s drugom djecom bilo užitak, a ne sukob. 

I ZATO…

  • Pomozimo djetetu da vježba dijeliti s drugima – dijeljenje igračaka, slatkiša..; igranje igara koje potiču izmjenjivanje
  • Razriješimo nesuglasice – smirivanje situacije u kojoj se dijete svađa s prijateljem i poticanje na nastavak zajedničke igre.
  • Pokušajmo se ne naljutiti na dijete kada se svađa s drugom djecom – umjesto ljutnje pokažimo mu kako se može drugačije ponašati i izbjeći svađu.
  • Razgovarajmo s djetetom o iskustvima s vršnjacima – poslušajmo, ali i posavjetujmo ga ako je potrebno
  • Objasnimo djetetu praktične posljedice njegovog agresivnog ponašanja
  • Budimo jasni i dosljedni u svojim odgojnim porukama i postupcima
  • (Uvijek!) budimo primjer djetetu.

           

Držati dijete na krilu, maziti ga i paziti nisu jedini izrazi ljubavi. Voljeti dijete, po mišljenju mnogih stručnjaka znači kvalitetno ga pripremiti za život kako bi uspješno savladalo sve izazove koji se pred njega stavljaju.

Martina Klarić, odgojiteljica